U predvečerje blagdana sv. Lovre, 9. kolovoza u požeškoj crkvi sv. Lovre biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s kanonicima požeškoga Stolnog kaptola, svećenicima grada Požege, bogoslovima i svećeničkim aspirantima, caritasovim volonterima te drugim vjernicima predvodio je službu Večernjih hvala u čast sv. Lovre.

U homiliji biskup je upitao sudionike bdijenja, osobito bogoslove i mlade, kakvog su večeras raspoloženja: jesu li kadri iznenaditi se Božjom riječju koja im je naviještena u kratkom čitanju iz Prve poslanice sv. Petra apostola. Naime, u spomenutom ulomku sv. Petar poziva da se radujemo kad trpimo kao zajedničari Kristovih patnjâ i kad nas progone zbog njegova Imena. Biskup je potaknuo sudionike molitvenog bdijenja neka navedeni Apostolov poticaj usporede s poimanjem života po kojem ljudi uglavnom nastoje izbjeći patnju i pobjeći od trpljenja, jer se oni smatraju nečim negativnim. Još je upozorio kako Petar one koji trpe progonstvo zbog Isusa Krista naziva blaženima, jer tada u njima počiva Duh slave, Duh Božji. Spomenuo je kako to znači da se do jasnoće u životnim pitanjima može doći samo darom Duha Svetoga. Jedan od takvih ljudi bio je u davnom trećem stoljeću i mladi Lovro, a prije njega i nakon njega mnogi drugi, koji su – obasjani u srcu svjetlom Duha Božjega – mogli ne samo razumjeti Božju istinu da su patnja i smrt pobjeda a ne gubitništvo, nego pokrenuti tim istim Duhom, bili sposobni svjedočiti tu istinu sve do prolijevanja vlastite krvi, ustvrdio je biskup. Potaknuo je sudionike molitvenog bdijenja neka se ne daju zavesti logikom ovog svijeta, koja na prvi pogled može izgledati veoma „logičnom“, ali nas u konačnici vodi u propast, nego neka se večeras obnove u svom opredjeljenju za Božju, Isusovu, evanđeosku logiku koja služi čovjekovoj istinskoj pobjedi i dostojanstvu i jedina vodi u život. Citirajući drago mu promišljanje sv. Ivana Pavla II.: »Ljubav mi je sve pokazala, ljubav mi je sve objasnila, ljubav je u mom životu sve riješila«, biskup je ustvrdio da nema ljubavi bez patnje, i da onaj tko to niječe zavarava druge i samog sebe. Ljubav koju je Bog objavio u Isusu Kristu, na njegovu križu jest punina žrtve i patnje za drugoga, naglasio je biskup. Kad tome ne bi bilo tako, i kad bi patnja bila tek nešto površinsko i usputno u našem životu, ili samo nešto negativno, zacijelo se Bog u Isusu Kristu ne bi opredijelio za trpljenje. Stoga oni koji nastoje usvajati Božju logiku ne mogu dalje od križa, jer je u njem Bog posvjedočio pobjedničku logiku ljubavi. Samo ljubav može patiti i umirati za druge i tako pobjeđivati, ustvrdio je biskup. Kazao je da je sv. Lovro to razumio i zato je čvrsto i do kraja bio vjeran logici kojoj je ime „Isus raspeti na križu“. Upitao je nazočne vjernike jesu li spremni poput sv. Lovre prihvatiti taj izazov i pokušati ga u svom životu svakodnevno ostvarivati, te na taj način živjeti dubinu vlastitog postojanja? Zamolio je sv. Lovru da svima njima, osobito mladima, pomogne da ne žive površno i gubitnički, nego da poput njega uđu u Božju logiku pobjede ljubavi putem trpljenja za drugoga, u pobjedu Isusova križa.

Na svršetku slavlja sudionici molitvenog bdijenja, predvođeni biskupom Antunom, uputili su Bogu molitvu za Požešku biskupiju. Potom je biskup nazočnim svećenicima i vjernicima čestitao svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i Biskupijskog Caritasa. Kazao je da će čestitka biti to snažnija, ukoliko bogoslovi i mladi učine još jedan korak te u večerašnjem bdijenju otvore svoje srce i dušu, dubinu svoga bića Bogu živome, Isusu Kristu da ih on ispuni svojom puninom, kao što je ispunio sv. Lovru.

Nakon službe Večernjih hvala, molitveno bdijenje nastavljeno je klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je predvodio župni vikar Župe sv. Terezije Karlo Topalović zajedno s bogoslovima, mladima iz požeških župa, s predstavnicima karitasovih volontera i molitvenih zajednica.