U predvečerje svetkovine sv. Terezije, 14. listopada u požeškoj Katedrali slavljena je služba prvih Večernjih hvala svetkovine njezine nebeske zaštitnice. Slavlje je predvodio biskup Antun Škovrčević u zajedništvu s kanonicima požeškoga Stolnog kaptola Sv. Petra, te svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova.

 

Biskup je u homiliji podsjetio nazočne da ovim prvim Večernjim hvalama započinjemo svetkovinu sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale, Grada Požege i Katoličke gimnazije u Požegi, te im je zahvalio na sudjelovanju, napose župniku Branku Šipuri i vjernicima iz Župe Sv. Ivana Krstitelja iz Vidovaca, koji su kao hodočasnici stigli sv. Tereziji. Osvrnuvši se na ulomak kratkog čitanja iz Prve poslanice Korinćanima, ustvrdio je kako je apostol Pavao u dva retka, tumačeći o neoženjenom muškarcu i neudanoj djevici, zapravo rekao i ono najvažnije o sv. Tereziji. Napomenuo je da se naš život odvija kroz opredjeljenja naše slobode i rekao: »Kad se život počne ostvarivati bez slobode i opredjeljenja, to zapravo više nije pravi život. Sv. Pavao dobro zna da je jedno od opredjeljenja muškarca i žene oženiti se, odnosno udati se, ali uvijek je pitanje je li to „u Gospodinu“. Kao što se može muškarac i ne oženiti i žena ne udati, ali ako je „u Gospodinu“, to onda ima svoje značenje i vrijednost. Naime, oženjeni po ljubavi i žrtvi u braku i obitelji posrednim putem pristupaju Bogu i kraljevstvu nebeskom. Sv. Pavao preporuča izabrati put neženstva, jer na taj način neoženjeni muškarac i neudana djevica izravno žive svoju posvemašnju predanost Bogu radi kraljevstva nebeskog. Taj „radi kraljevstva nebeskog“ ili „u Gospodinu“ daje smisao neoženjenom muškarcu i neudanoj djevojci. Reći će Isus u Evanđelju da postoje i lude djevice. To su one koje nisu putem ne udaje sebe posvema uložile za Boga i za kraljevstvo nebesko, te ih nije moguće za to pohvaliti, jer to može biti čin njihove sebičnosti“, ustvrdio je biskup.«

 

Povezujući ove retke sv. Pavla sa sv. Terezijom, biskup je rekao: »da se ona nije udala i ostala djevica samo zato da bi cjelovitim svojim bićem izravno bila zaručena s Isusom Kristom i živjela posvemašnje predanje za njega radi kraljevstva nebeskog. Jer, u raspravi o ženidbi Isus će kazati kako se u kraljevstvu nebeskom niti ženi niti udaje, nego su svi kao anđeli. Ona je već na zemlji željela biti poput anđela. Cjelovitim predanjem Bogu sebe je uvjeravala i drugima govorila: „Samo je Bog dostatan“«, istaknuo je biskup. Poručio je sudionicima slavlja da predavši sebe cjelovito Bogu, postaju dionici iskustva kako je uistinu samo Bog dostatan njihovu srcu koje čezne za puninom, za istinom, jednostavno za životom. Zamolio je sv. Tereziju da bilo oženjenima i udanima, bilo neoženjenima i neudanima, kao i udovcima i udovicama, svakome u svome stanju pomogne živjeti potpuno predanje Bogu. Zaključio je homiliju molitvom: »Sv. Terezijo, pomozi nam tako slaviti tvoju svetkovinu da svojim vjerničkim opredjeljenjem postanemo dionici tvoje posvemašnje slobode kojom si sebe položila za druge, da i mi osjetimo u svom srcu i u svom životu što to znači biti posvema Božji«. Slijedilo je zatim izlaganje Svetičina relikvijara. Tumačeći značenje toga čina, biskup je rekao da nas dio njezina smrtnog tijela podsjeća kako je moguće da se posvemašnjim predanjem Bogu u našem slabom, prolaznom i smrtnom tijelu očituje snaga Isusova Duha, kojom je pobijedio i smrt.

 

Na svršetku slavlja biskup je nazočnim svećenicima i vjernicima čestitao svetkovinu sv. Terezije Avilske, te ih je pozvao da se pridruže gimnazijalcima i drugim mladima na molitvenom bdijenju koje slijedi pred njezinim relikvijarom. Preporučio im je da obiđu oko oltara, povjere joj svoje molitve i izreknu svoj zavjet.

 

Nakon službe Večernjih hvala započelo je molitveno bdijenje mladih, koje je predvodio duhovnik Katoličke gimnazije u Požegi Ivica Bošnjak, a sudjelovali su učenici i profesori spomenute Gimnazije čija je sv. Terezija zaštitnica. Tema molitvenog bdijenja bila je „Prema savršenom prijateljstvu s Isusom“ kako je prikazala sv. Terezija u svom djelu „Zamak duše“.