Kanonici sudjelovali na ekumenskoj molitvi u Pakracu

U okviru Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, koja traje od 18. do 25. siječnja na temu „Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda“, središnje ekumensko molitveno slavlje Požeške biskupije održano je 23. siječnja u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pakracu. Predvodili su ga požeški biskup Antun Škvorčević i pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk uz sudjelovanje kanonika požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra, predvođenih prepoštom Ivicom Žuljevićem te svećenika Pakračkog dekanata na čelu s pakračkim župnikom  i dekanom Jozom Zorićem, vjeroučitelja i vjernika pakračke župe. U pratnji episkopa Jovana bili su Đorđe Teodorović, pakrački paroh i Blagoja Đukić, virovitičko-gaćiški paroh. Na početku slavlja biskup Antun je pozdravio nazočne, napose episkopa Jovana i njegovu dvojicu paroha. Podsjetio je kako je Isus Krist, odlazeći s ovoga svijeta, molio da svi njegovi učenici budu jedno. Navedena Isusova molitvena želja u novije vrijeme osobito je živa u ekumenskom pokretu. Izrazio je radost što nazočni vjernici sudjelovanjem u ovom ekumenskom slavlju očituju svoju blizinu Isusu Kristu i zajedno s njime mole da svi njegovi učenici i kod nas u Hrvatskoj, i ovdje u Pakracu budu jedno. Kazao je da je sudjelovanje pravoslavnog episkopa i katoličkog biskupa na ovom bogoslužju svjedočenje kako smo osjetljivi za Isusovu riječ i njegovu molitvu da svi budu jedno. Pozvao je sudionike slavlja da srcima budnima u vjeri budu večeras molitelji za tako važnu nakanu.

U homiliji biskup Antun je podsjetio kako je novi američki predsjednik Joe Biden prigodom nedavnog preuzimanja predsjedničke službe istaknuo da će jedan od prioriteta njegova djelovanja biti nastojanje oko jedinstva američke nacije koja je u posljednje vrijeme podijeljena do te mjere da je kod određenog dijela pristaša bivšeg predsjednika progovorila mržnja i nasilje. Ustvrdio je kako nam valja moliti da Bog pomogne onima koji se i u Hrvatskoj trude da ne bude podjela koje rađaju neslogom i upropaštavaju mnoge vrijedne pothvate. No, podsjetio je kako Isusova želja da svi njegovi učenici budu jedno, koju on tumači i u naviještenom evanđeoskom ulomku ima posebno značenje. Naime, svi mi duboko u sebi osjećamo čežnju i potrebu da budemo u skladu sa samima sobom, svojim najbližima, sa stvarnošću oko sebe, s Bogom, ustvrdio je biskup. Kao Božja stvorenja svi smo  međusobno braća, kako nam poručuje papa Franjo i u svojoj najnovijoj Enciklici »Tutti fratelli«. No, međusobno smo različiti i drugačiji, i to počesto postaje uzrok podjela i sukoba. Premda razumski možemo sebi protumačiti da onaj tko je drugačiji od nas nije nam zbog toga protivnik, nego kao posebna, jedinstvena i neponovljiva osoba svjedoči bogatstvo Božjeg života, po kojem nismo kopije ni klonove, nego njegovi originali, ipak ne uspijevamo uvijek jedni druge prihvaćati kao braću. Činjenica da smo svi Božja stvorenja i da smo svi po Bogu jedno i braća pomućena je našom ranjenošću zlom i grijehom, koji nas rastače i stvara nesklad u našem biću, a u međusobnim odnosima očituje se u razdorima i svađama. Na to nas podsjeća sv. Pavao u naviještenom ulomku iz Prve poslanice Korinćanima. Apostol smatra važnim jedinstvo Korinćana te ih zaklinje da budu iste misli i osjećaja, uvjeravajući ih da se to može ostvariti samo ako sebe ne smatraju Pavlovima, Apolonovima ili Kefinima, nego Kristovima. Naime, moć Isusove ljubavi s križa jedina je kadra stvoriti istinsko jedinstvo u nama i s drugima oko nas, istaknuo je biskup. Kazao je da radi toga i na ovom večerašnjem slavlju valja zajednički i pojedinačno postaviti Pavlovo pitanje: »Zar je Krist razdijeljen?« Nastupamo li tako da se najprije nazivamo katolicima, pravoslavcima ili protestantima, umjesto da prije svega govorimo da smo Kristovi i da se tako ponašamo? Upozorio je: ako Isus Krist nije u nama Božja moć koja nas ozdravlja od razbijenosti grijehom i povezuje s drugima, ostat ćemo u nemoći svoga neskladnog bića i svojih podjela. Upozorio je kako biskupi, svećenici i drugi vjernici ne bi smjeli biti hladni i ravnodušni na Isusovu želju za jedinstvom njegovih učenika, te bi trebali to očitovati i sudjelovanjem na ekumenskim slavljima tijekom Molitvene osmine za jedinstvo kršćana po kojima svjedočimo da je Isus Krista središte života naših Crkava i kršćanskih zajednica, da je njegova želja i naša želja, a njegovo djelovanje i naše djelovanje.

Podsjetivši da je tema ovogodišnje molitvene osmine Isusova riječ iz naviještenog evanđeoskog ulomka »Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda«, biskup je ustvrdio kako je ljubav jedina istinska životna formula, otajstvo našeg osobnog i zajedničkog postojanja. Ljubav je sve pokrenula i u njoj je smisao svega. Stoga Isus poziva svoje učenike da budu ucijepljeni u njegovu ljubav onako kako je loza ucijepljena na trsu, koji je hrani životnim sokovima iz zemlje i na taj način omogućuje da na njoj izraste grozd, kazao je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da večeras reknu Isusu Kristu da žele biti njegovi učenici, kako vjeruju da je on Istina koja nas oslobađa od onoga što nas razjedinjuje. Omogućimo Gospodinu Isusu da snagom svoga Duha bude tako prisutan u nama da živimo onim božanskim životom koji nas jedino može privesti k punini našeg smisla i postojanja, zaključio je biskup.

Potom je prigodnu riječ sudionicima slavlja uputio episkop Jovan. Nadovezujući se na riječi biskupa Antuna o poteškoćama na koje nailazimo u susretima s drugima i drugačijima, ponovio je tvrdnju koju je izgovorio u molitvi na početku slavlja: »Mi smo skloni, kada se suočavamo s ljudima koji su drugačiji od nas, povlačiti se u sebe i gledati samo ono što nas razdvaja […] Mi se bojimo onih koji su drugačiji od nas. Mi se povlačimo u sebe. Malodušni smo. Među nama nastaju neprijateljstva.« Kazao je kako se minulih dana, dok je zajedno s biskupom Antunom pohodio ljude koji su nastradali u potresu na području Banovine, odnosno Banije, ondje gdje su ljudi teško stradali i u drugom svjetskom ratu i u ratu devedesetih godina prošlog stoljeća, mogao uvjeriti kako su mnogi ljudi iz raznih krajeva Hrvatske i iz drugih zemalja pohrlili na to područje, donoseći pomoć stradalima, ne pitajući jesu li katolici ili pravoslavci, Hrvati, Srbi, Romi ili pripadnici nekog drugog naroda. Ustvrdio je kako se na njih mogu primijeniti riječi episkopa Atanasija Jeftića da je našem narodu srce pametnije od glave. Kazao je kako nas, kad se suočavamo s drugačijima od nas, glava zbunjuje, i mi se onda povlačimo u sebe i gledamo samo ono što nas razdvaja. Međutim, psalmopojac kaže: »Gle, pristupih čovjeku i srce duboko«, i to se duboko ljudsko srce koje prepoznaje stradanje ovih dana očitovalo na Banovini. Ljudi koji su prije nekoliko desetljeća međusobno ratovali, pohrlili su jedni drugima u pomoć. Kako je to moguće? upitao je episkop Jovan, i odgovorio da je za to zaslužno čovjekovo duboko srce o kojem govori psalmist. Kazao je kako o toj dubini ljudskog srca svjedoče ostaci crkve iz 12. st. pronađeni tijekom arheoloških iskapanja u centru grada Pakraca. Te iskopine svjedoče da je Pakrac po toj drevnoj crkvi grad posvećen Duhom Svetim, grad u kojem se stoljećima gradilo i nazidavalo Duhom Svetim. Kazao je kako se raduje što će iz tih dubokih korijena vjere u budućnosti niknuti novi duhovni plodovi, kao što vinogradi u pakračkom kraju donose obilat rod. No, kazao je da se, dok s vjerom gleda u budućnost, sa žaljenjem želi spomenuti zla što ga je u prošlosti njegov narod nanio drugom narodu, kao i stradanja vlastitog naroda, te da žali za svakom nestalom i ubijenom osobom iz hrvatskog naroda, počevši od dr. Šretera, kao i za svakom nestalom i ubijenom osobom iz svog naroda. Još je kazao da smo svi koji sada živimo pozvani liječiti rane kojima su prethodni naraštaji izranili ovaj nama zajednički prekrasni grad, te je ustvrdio da smo mi naraštaj na kojem su se ispunile biblijske riječi: »Očevi jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi«. Naraštaj naših očeva odgajan je u bezbožnosti i osvetoljubivosti, a stihovi jedne partizanske pjesme: »I osveta naša crvena će biti« zorno izriču u kakvom su vremenu živjeli, naglasio je episkop Jovan. Kazao je da njihove bezbožne uši nisu bile u stanju čuti riječi kardinala Franje Kuharića: »Ako je netko zapalio tvoju kuću, nemoj i ti njegovu«, niti riječi patrijarha Pavla: »Ako na svijetu ima jedan jedini Srbin, i ako on treba da opstane po cijenu zločina, neka ni toga jednog ne bude«. Pripomenuo je kako će trebati određeno vrijeme da zacijele rane prošlosti, ali da dobrota kojom su ljudi pritekli u pomoć stradalnicima na Banovini pokazuje da možemo biti istinski ljudi Krista, živoga Boga, koji nas uči da budemo jedno srcem, jedno u stradanju i u ljubavi koja je jedini jezik koji govori čovjekovu srcu i koja nas vodi u nebesko kraljevstvo Oca, Sina i Duha Svetoga, zaključio je episkop Jovan svoju prigodnu riječ.

Na svršetku ekumenskog slavlja biskup Antun je izrazio uvjerenje da je u vjernički raspoložena i otvorena srca njegovih sudionika mogla ući ona blizina Isusove ljubavi s križa, koja u nama ostvaruje prave osjećaje jednih prema drugima, i da će ono što je u njima probudila snaga te Isusove ljubavi svjedočiti jedni drugima u svojoj svakodnevici. Zahvalio je na sudjelovanju u ekumenskom slavlju nazočnim vjernicima, kao i svima onima koji su slavlje pratili putem izravnog internetskog prijenosa. Posebnu pak zahvalnost izrazio je episkopu Jovanu što je ponovno nakon šest godina sudjelovao na ekumenskom slavlju pakračkoj župnoj crkvi, kao i prethodnih godina u drugim mjestima Požeške biskupije. Rekao je kako vjeruje da upravo molitvenim putem i zajedničkim pogledom vjere na križ Isusa Krista rastemo u zajedništvu njegove ljubavi, te je na sve sudionike ekumenskog slavlja, na grad Pakrac, na domovinu Hrvatsku, a napose na one koji su ovih dana pogođeni potresom, koronavirusom i drugim životnim nevoljama, zazvao Božji blagoslov.