Izgradnja crkve sv. Terezije
Zagrebački biskup Franjo Thauszy (23. ožujka 1698 – 11. siječnja 1769) naumio je sredinom XVIII. stoljeća grad Požegu uspostaviti crkvenim središtem slavonskoga dijela Zagrebačke biskupije, koji joj je pripao ponovo ili joj je dodijeljen nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija. O toj biskupovoj namjeri svjedoči Sjemenište koje je on utemeljio 1754. te dao podići zgradu uz crkvu sv. Terezije Avilske, o čemu govori i natpis iznad njezina glavnoga ulaza. Zatražio je potom od bečkoga dvora dopuštenje da se uz isusovačku gimnaziju, otvorenu 1699. u Požegi, utemelji i visoka škola Academia Posegana.
Ona je pod vodstvom isusovaca započela djelovati u školskoj godini 1760/61., kao prva javna visoka škola u Slavoniji, i u njoj su se školovali budući svećenici za slavonski dio Zagrebačke biskupije. Osim toga, biskup Thauszy želio je obnoviti srednjovjekovni požeški Zborni kaptol sv. Petra sa sjedištem u požeškoj tvrđi, no to mu nije uspjelo pa je u Požegi 1752. uspostavio Consistorium subalternum, tijelo kojemu je dao upravne zadaće za spomenuti dio Zagrebačke biskupije. Tijekom 150 godina osmanlijske vladavine u Požegi, uspjela se sačuvati srednjovjekovna crkva sv. Lovre i franjevačka crkva sv. Demetrija, kasnije crkva Duha Svetoga, dok se župnoj crkvi sv. Pavla izgubio svaki trag, osim ako je, po mišljenju nekih istraživača, to bila crkva sv. Lovre. 
Biskup Thauszy odlučio je utemeljiti novu župu i za nju izgraditi župnu crkvu na prostoru ispod tvrđe, na mjestu vojnih spremišta. Gradske vlasti usprotivile su se toj namjeri pa je biskup od carice Marije Terezije zatražio i dobio dopuštenje za izgradnju crkve, kao i arhitektonski projekt te materijalnu potporu. Zacijelo je iz tih razloga crkva dobila za naslovnicu caričinu svetu zaštitnicu, sv. Tereziju. Temeljni kamen nove crkve biskup Thauszy blagoslovio je 14. lipnja 1756., a crkvena zgrada dužine 43 m, širine 22 m s elegantnim tornjem visine 63 m podignuta je za tri godine. Upravitelj župe Blaž Dumbović blagoslovio ju je 27. lipnja 1759. i započeo u njoj održavati sveta slavlja.
Do danas se pouzdano ne zna je li Sedmogodišnji rat bio uzrokom što se oduljilo njezino potpuno dovršenje, no pouzdano se doznaje, iz Spomenice požeške župe sv. Terezije, da je svečanu posvetu crkve biskup Thauszy slavio tek 24. srpnja 1763., na devetu nedjelju po Duhovima. Crkva svojom skladnom arhitekturom osvaja svakoga posjetitelja, nazvana je magnifica ecclesia i pristajala bi i većem gradu nego li je Požega. Darom biskupa Thauszyja crkva je opremljena polikromiranim glavnim oltarom s velikom slikom sv. Terezije Avilske koju je, zauzimanjem carice Marije Terezije, naslikao bečki majstor Caspar Franz Sambach, što je nedvojbeno utvrđeno 2013., prigodom njezina najnovijega restauriranja. Biskupov dar je i drvena propovjedaonica s pozlaćenim rokoko ukrasima, koju resi njegov grb. Pokrajnji drveni oltar sv. Ivana Nepomuka, 
izrađen u istom stilu kao i propovjedaonica, postavljen je dobrotom hrvatskoga bana Franje Nadaždija, o čemu svjedoči njegov grb u atici. Svečevu sliku na oltaru izradio je bečki akademski slikar Johann Bander (Iohann; Iohannes Pander). Istovjetan oltar sv. Mihaela Arkanđela na suprotnoj bočnoj strani podignut je velikodušnošću kutjevačkoga župnika Josipa Maurovića, rodom Požežanina. Tom vremenu pripadaju i kasnobarokne rezbarene hrastove klupe u svetištu, danas kanoničke korske klupe, kao i klupe u središnjoj crkvenoj lađi te krstionica, potom četiri ispovjedaonice i sakristijski namještaj koji po svojoj polikromiji tvore zasebnu skupinu vrijedne crkvene opreme.
Obnova crkve sv. Terezije u XIX. stoljeću
Koncem XIX. i početkom XX. stoljeća na crkvi sv. Terezije izvedeni su značajni zahvati. Do tada bijele zidove trebao je oslikati talijanski slikar A. Antonini, koji se u kapeli Mlade nedjelje, na desnoj strani od glavnoga ulaza u crkvu, predstavio oslikom pozadine križa iznad oltara i medaljonom ponad križa, vidljivima i danas. Njegova ponuda nije prihvaćena pa je oslikavanje crkve 1899. povjereno hrvatskim umjetnicima Mati Celestinu Medoviću i Otonu Ivekoviću. U apsidi svetišta iznad glavnoga oltara njih dvojica zajednički su izradila fresku Presvetoga Trojstva, a na svodu svetišta Celestin Medović naslikao je Uznesenje sv. Terezije u nebo. 
Ta je freska oduševila i mladoga slikara Miroslava Kraljevića pa je izradio i njezin akvarelni prikaz. Na svodu glavne lađe Medović je naslikao Evanđeliste Mateja i Marka, a Iveković Evanđeliste Luku i Ivana. U apsidi središnje lađe na desnoj strani Medović je prikazao Isusa na Maslinskoj gori, a Iveković u apsidi s lijeve strane Navještenje Marijino. Na stupovima središnjega dijela glavne lađe Medović je na desnoj strani izradio impozantni lik Sv. Metoda, a Iveković na lijevoj strani Sv. Ćirila te na svodu iznad pjevačkoga kora i orgulja Sv. Ceciliju, zaštitnicu crkvene glazbe.
Crkva je u to vrijeme dobila keramički pod, urešena je novom opremom, bočnim oltarima Gospe Lurdske i Pohoda Marijina u tzv. tirolskome stilu, prozore je oslikala umjetnička radionica Geylings Erben iz Beča, a opremljena je i novim orguljama mariborskoga graditelja Josipa Brandla. 
Veliko nevrijeme 1926. srušilo je kapu zvonika na krov crkve, probijen je bio svod te oštećen namještaj, no doprinosom gradske uprave i župne zajednice sve je popravljeno. Tijekom više desetljeća komunističke vladavine župnici nisu bili u mogućnosti poduzimati ozbiljnije radove na crkvi. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, u razdoblju od 1994. do 1996. te zauzetošću i suradnjom Župe sv. Terezije Avilske, požeškoga Gradskog poglavarstva i Požeško-slavonske županije obnovljena je crkva i župna kuća.
Uređenje crkve sv. Terezije za katedralna slavlja
Jedan od najznačajnijih pokušaja utemeljenja biskupije u Požegi bio je prijedlog Povjerenstva za razgraničenje biskupija – član kojega je bio i zagrebački kanonik, rođeni Požežanin Antun Mandić – na zasjedanju 1781. u Beču. Povjerenstvo je bilo mišljenja da se slavonski dio Zagrebačke biskupije treba odcijepiti, kako bi se ustanovila nova biskupija sa sjedištem u Požegi i da bi za prvoga biskupa trebao biti imenovan spomenuti Antun Mandić. Josip Stanić, Mandićev tajnik iz vremena kad je postao bosanskim ili đakovačkim i srijemskim biskupom, u svojim zabilješkama tvrdi da je Mandić to odlučno odbio s obrazloženjem kako više voli Zagreb nego li da bude imenovan biskupom u Požegi. Biskup Thauszy nije se bavio pitanjem osnutka biskupije u Požegi, ali je svojim djelovanjem postavio temelje na kojima je u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj ustanovljena Požeška biskupija. 
Apostolskim pismom o osnutku Požeške biskupije Praeclarum evangelizationis opus, obznanjenim 5. srpnja 1997., papa Ivan Pavao II. dao je novo značenje i požeškoj crkvi sv. Terezije: »Crkvu Bogu podignutu u tom mjestu, a posvećenu u čast svete Terezije, uzdižemo na stupanj i dostojanstvo stolne crkve, podjeljujući joj prava i povlastice koje takvim hramovima pripadaju«. Tako je ona postala crkvom majkom zapadne i srednje Slavonije, između rijeka Ilove i Londže te Save i Drave, na području gdje se rasprostrla Požeška biskupija.
Uspostavljena je za hram u kojem je biskupova katedra s koje on kao učitelj, svećenik i pastir okuplja zajednicu mjesne Crkve. Kada biskup, okružen različitim redovima i službama predvodi u Katedrali euharistijsko slavlje, tada se u tom crkvenom zdanju ostvaruje i očituje Crkva kao zajednica vjere, nade i ljubavi, koje izgrađuje uskrsli Isus Krist u snazi svoga Duha. To na svoj način znakovito svjedoči i položaj Katedrale na središnjem požeškom trgu s kojega se ona uzdiže poput vertikale oko koje kruži i raste urbana cjelina. Navedene znakovne dimenzije razlogom su što se Katedrala s posebnom pozornošću uređuje u skladu sa svrhom kojoj služi i otajstvima koja se u njoj slave, kao i da se opremi umjetničkim djelima kako bi svojom ljepotom služila uzvišenosti Božanskoga. 
Premda je crkva sv. Terezije Avilske izvorno podignuta za župnu crkvu, ona je zbog svoga položaja, kvalitetne arhitekture i umjetničke opreme imala temeljnu prikladnost da postane Katedralom. Tomu je zacijelo pridonijela činjenica što su je gradili biskup i carica. Požeška biskupija nakon utemeljenja nastojala je ponajprije izgraditi svoje osnovne strukture, a potom je o desetoj obljetnici postojanja (2007.) pristupila postupnoj prilagodbi župne crkve sv. Terezije katedralnim potrebama, započevši s njezinim preuređenjem. Pod vodstvom i po nacrtima osječkoga arhitekta Milka Puncera, uz savjete p. Ivana Marka Rupnika iz Rima i pod stručnim konzervatorskim nadzorom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, restaurirana su oslikana prozorska stakla, zamijenjen istrošeni crkveni pod kamenim pločama, u svetište je smješten kameni žrtvenik,
pored njega brončani procesionalni križ i šest velikih brončanih svijećnjaka te stalak za uskrsnu svijeću u izradi umjetnika Kuzme Kovačića. Postavljeni su potom kameni ambon i biskupska katedra s grbom dijecezanskoga biskupa koji je izradio Hrvoje Ljubić, a sve u skladu s liturgijskim propisima II. vatikanskog sabora. Otvorene su stube iz glavne lađe u kriptu, koja je do tada bila zazidana, a posmrtni ostatci svećenika i građana, ondje pokopani tijekom XVIII. i prve polovice XIX. stoljeća, položeni su u podnu grobnicu te su uređena nova biskupska ukopna mjesta.
Na pneumatskim orguljama požeške župne crkve sv. Terezije, koje je 1900. izradio Josip Brandl iz Maribora, izvedeno je 1995. proširenje dispozicije s digitalnim izvorom zvuka i s novim sviraonikom, što se nije pokazalo dobrim rješenjem pa su se orgulje mogle upotrebljavati samo u odvojenim sustavima. Nove orgulje naručila je Požeška biskupija 2006. od Wolfganga Eisenbartha iz Passaua (Njemačka), koji ih je postavio na pjevaonik Katedrale, te su one blagoslovljene prvi put zasvirale 27. rujna 2007., na desetu obljetnicu uspostave Biskupije. 
Stručnjaci ih drže jednima od najboljih na našim prostorima, s dispozicijom od 40 registara dobro su uklopljene u crkvenu arhitekturu te u lijepom i izvanredno akustičnom prostoru požeške Katedrale otvaraju mogućnost dubokoga liturgijskog iskustva i snažnoga koncertnoga glazbenog doživljaja. Zbog prozora na koru orgulje su podijeljene u dva dijele: u lijevoj, južnoj strani nalazi se glavni dio i pedal, a na desnoj, sjevernoj strani gornji je manual i svirale smještene u ormar-žaluzine, koje se otvaraju i zatvaraju radi postizanja dinamike.
Već ranije, prigodom 150. obljetnice proglašenja dogme o Bezgrješnome začeću BDM, 8. prosinca 2004., pet novih zvona podignuto je na katedralni zvonik. Od dotadašnjih pet zvona, nabavljenih 1923., odnosno nakon I. svjetskog rata kada su sva bila rekvirirana u ratne svrhe, najveće zvono posvećeno Presvetomu Trojstvu ostalo je na katedralnom zvoniku, tri zvona darovana su za crkvu Milosrdnoga Isusa u požeškoj župi sv. Leopolda Mandića, a najstarije manje, napuknuto zvono smješteno je u Dijecezanski muzej Požeške biskupije. Tako požeška Katedrala, uz jedno staro i pet novih, ima sada šest zvona. Novih pet zvona s motivom Zdravo Kraljice nose reljef grba Požeške biskupije. Najveće zvono promjera 1360 mm, težine 1500 kg, ugođeno na ton d¹ nosi natpis: 
Darovao dr. Antun Škvorčević, požeški biskup. Krist danas i uvijeke! Drugo zvono promjera 1080 mm, težine 745 kg, ugođeno na ton fis-ges¹ ima natpis: Darovao Milan Balenović, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Sv. Terezijo Avilska, moli za nas. Treće zvono promjera 910 mm, težine 450 kg, ugođeno na ton a¹ nosi natpis: Darovali kanonici Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi. Sv. Petre, moli za nas. Četvrto zvono promjera 810 mm, težine 315 kg, ugođeno na ton h¹ ima natpis: Darovala obitelj Bajt i Božić iz Požege u spomen hrvatskog časnika Antuna Božića. Sv. Antune Padovanski, moli za nas. I peto zvono promjera 680 mm, težine 185 kg, ugođeno na ton d² ima natpis: Darovali Josip Krpeljević i Ivica Žuljević, svećenici Požeške biskupije. Sv. Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas.
Na dan desete obljetnice uspostave Požeške biskupije i ređenja njezina prvoga biskupa, 27. rujna 2007., svečano je posvećen novi oltar i blagoslovljena obnovljena Katedrala te je tako uspostavljena u dostojanstvu koje joj pripada. Otada se svake godine toga dana slavi svetkovina Obljetnice posvete Katedrale, koja u sebi sjedinjuje povijesni spomen na posvetu župne crkve sv. Terezije Avilske i na posvetu novoga katedralnog oltara te na obljetnicu uspostave Požeške biskupije i ređenje njezina prvoga biskupa.
Tijekom posljednjih godina Katedrala je obogaćena još nekim važnim pojedinostima, koje su izveli suvremeni hrvatski umjetnici. Akademik Šime Vulas izradio je 2012. na desnom zidu središnjega dijela glavne lađe, na mjestu nekadašnjega tzv. tirolskoga oltara pohoda Blažene Djevice Marije, drveni obojani tabernakul, na lijevoj je strani kip Gospe Lurdske s nekadašnjega oltara smjestio na prikladno postolje te na oba zida uz spomenute predmete, poput svojevrsnoga triptiha, postavio reljefni bojani drveni križni put i ispod njega visoke drvene svijećnjake. 
Na središnjem gornjem dijelu bočnih zidova glavne lađe akademski je slikar Đuro Seder povezao zatečeni slikarski tematski krug te je 2010. na lijevoj strani ispod zidne slike Ivekovićeva Navještenja izradio uljem na platnu veliku sliku Isusova rođenja podno koje je smješten oltar Gospe Lurdske. Na desnoj strani ispod Medovićeve zidne slike Isusa na Maslinskoj gori, Seder je izveo prikaz Isusova uskrsnuća, ulje na platnu, povezujući je sadržajno s euharistijom koja se čuva u Vulasovu tabernakulu ispod slike.
Kripta Katedrale – kapela sv. Ivana Pavla II.
Prema zamisli akademkinje Marije Ujević Galetović, kripta ispod središnje lađe uređena je 2013. kao kapela sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. U središte toga prostora postavljen je njegov lik u veličini višoj od naravne i izliven u bronci, a djelo je to spomenute kiparice Ujević Galetović. U pročelnome središnjem luku oltar je u sivome kamenu, izradio ga je Ivan Nestić, a svijećnjaci na oltaru djelo su Petra 
Barišića, kao i relikvijar u obliku zemaljske kugle smješten na zidu iza oltara u kojem su položene Svečeve moći, dar kardinala Stanisława Dziwisza, dugogodišnjega Papina tajnika. Sam zid urešen je mozaikom nebeskoga svoda u plavo tirkiznoj boji slikara Vatroslava Kuliša. Pored oltara nalaze se drvena sedilija koja je izradio akademik Šime Vulas. Na pročelnome zidu u biskupskome ukopnom prostoru kripte nalazi se reljef Isusovo uskrsnuće kiparice Ujević Galetović izliven u bronci, a pored njega dva kamena svijećnjaka. Na glavni katedralni ulaz postavljena su 2016. nova brončana Nebeska vrata, također djelo kiparice Ujević Galetović, a na ulaz Kapele Mlade nedjelje postavljaju se 2017. brončana Biskupijska vrata, 
koja podsjećaju na uspostavu Požeške biskupije i ređenje njezina prvoga biskupa. Tako je požeška Katedrala postala prostorom u kojem su vrsna kasnobarokna arhitektura i namještaj dobili po suvremenim umjetninama snažan kontrapunkt koji ne poništava nego obogaćuje njezinu izvornost i daje joj novu snagu. Ona služi susretu vjere i kulture u svetim slavljima i u drugim prigodama, među kojima su i koncerti na vrlo vrijednim novim orguljama. Jedan od naših dobrih poznavatelja umjetnosti i njezine uloge u liturgijskome prostoru, prof. Tomislav Buntak, o požeškoj je Katedrali napisao: »Način kako su uključena suvremena djela u barokni okvir i ritam unutarnjeg prostora odiše promišljenošću, odmjerenošću i kvalitetom.
Svako od djela je najviše kvalitete unutar zahtjeva likovne tehnike koju koristi, a idejno, konceptualno ostvaruje kvalitetu duhovnosti. Njihov međusobni ritam i postav na pokrajnjim zidovima daje novu kvalitetu prostoru, kontrapunkte koji otvaraju novi prostor duhovnosti unutar već zadanog arhitektonskog okvira. U hrvatskim okvirima ovo je primjer izvrsne interpolacije suvremenog likovnog izraza i preuređenja tradicionalnog prostora koje je donijelo novi život i zasigurno će se osjetiti u budućem vremenu i utjecaj na razvoj kvalitetnijeg senzibiliteta zajednice prema vizualnom zamišljaju kršćanskog sakralnog prostora.«
Sakralni predmeti u Katedrali
Treba spomenuti da je crkva sv. Terezije Avilske darom dobročinitelja i marom svojih župnika prikupila tijekom više od 250 godina značajan broj sakralnih predmeta, obogativši tako hrvatsku sakralnu baštinu. Među tim predmetima nekoliko je veoma vrijednih gotičkih kaleža iz XV. i XVI. stoljeća koji su s misnicom iz XV. stoljeća najstariji dio katedralnih sakralnih predmeta. Među više baroknih kaleža ističe se onaj iz 1763. koji je za posvetu crkve, uz vrijednu liturgijsku odjeću, darovala carica Marija Terezija. 
Sačuvano je više liturgijskih odijela iz XVIII. stoljeća, a posebnu pozornost privlači misnica i mitra biskupa Franje Thauszyja, graditelja i posvetitelja crkve. Po brojnosti i načinu izrade osobito značenje imaju liturgijski tekstilni predmeti s konca XIX. i početka XX. stoljeća, nabavljeni u vrijeme tadašnje obnove crkve sv. Terezije. Tu su i liturgijske knjige među kojima se ističu tri rukopisa iz XVII. stoljeća s notnim napjevima na četiri crte i s bogato urešenim inicijalima. Od kada je uspostavljena Požeška biskupija Katedrali su pribavljeni ili su joj poklonjeni liturgijski predmeti za pontifikalna slavlja. Radi se o nekoliko kaleža, o biskupskome štapu i svečano ukoričenome evanđelistaru koji je izradio Hrvoje Ljubić. Tu je i kalež po nacrtu Ane Nade Krpelnik u izvedbi radionice Rodić, koji je poklonjen prigodom svečanosti uspostave Požeške biskupije, potom kalež i liturgijska odjeća po nacrtu Ivana Rupnika iz Rima te kalež, okovani svečani evanđelistar i drveni biskupski štap koji je izradio umjetnik Šime Vulas. 
Svi spomenuti predmeti kao i neki drugi, čuvaju se najvećim dijelom u Riznici požeške Katedrale smještenoj u oratoriju iznad sakristije, uređenoj 2015., a dijelom u požeškome Dijecezanskome muzeju otvorenom 2016. godine. Liturgijski predmeti i liturgijska odjeća svjedoče o vjeri i ljubavi brojnih, nerijetko skromnih ljudi koji su željeli pridonijeti slavi Božjoj i ljepoti liturgijskih slavlja ili iskazati svoje poštovanje prema prvome požeškom biskupu. U navedenoj opremi Katedrala sv. Terezije Avilske dočekala je 20. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i svoga uzdignuća na dostojanstvo katedrale. Tom je prigodom uređena i njezina vanjska fasada te trg ispred nje, što je pridonijelo očitovanju sve ljepote i sklada njezine jedinstvene arhitekture.
prijepodne od 6.45 do 12.00 sati
poslijepodne od 16.30 do 19.30 sati.
Raspored misa u katedrali:
radnim danom u 7.30 i 18.30 sati
nedjeljom u 7.00, 9.00, 11.00 i 18.30 sati
Trg Sv. Terezije 13, 34000 POŽEGA
Tel. 034/274-321
E-mail: sv.terezija.pz@gmail.comŽupnik: Mario Večerić
Župni vikar: Karlo Topalović