Stručno izvješće

Na temelju Ugovora o arheološkom istraživanju između Stolnog kaptola sv. Petra, Požega i Arheološkog muzeja Osijek od 08. srpnja 2019. godine nastavljena su arheološka istraživanja u Starom gradu Kaptolu.

Istraživanje je odobreno Rješenjem Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Požegi, Klasa: UP/I-612-08/18-08/0343, Urbroj.: 532-04-02-07/4-18-5,od 31. srpnja 2019. godine.

Arheološko iskopavanje počelo je 19.08. 2019. a završeno je 28. 09. 2019. godine. Istraživanje je vodio prof. arheologije Zvonko Bojčić ispred Arheološkog muzeja Osijek. Suradnica u istraživanju i zamjenica voditelja bila je Danimirka Podunavac, dipl. arheolog iz Našica i Ratko Ivanušec, dipl. povj. umjetnosti-konzervator. Tehničko snimanje i izradu dokumentacije odradio je arh. tehn. konzervator Damir Zahirović , crteže arhitektonske kamene plastike Ratko Ivanušec, konzervator. Foto dokumenatciju je odradila Danimirka Podunavac. Za ručni iskop je angažirano pet radnika iz Kaptola, a strojni iskop i odvoz zemlje Ante Zeba iz Kaptola.

Veliku pomoć u pripremi terena i osiguranju alata pružila nam je općina Kaptol. Ovogodišnje arheološko iskopavanje nastavak je ranijih istraživanja unutar zidova Starog grada Kaptol. Najznačajniji nalaz arheoloških iskapanja 2018. godine svakako je otkriće zidova i stubova s tri polukružne romaničke apside koju si pripadali korpusu starije trobrodne romaničke crkve. Po načinu zidanja i tlocrtnoj razvedenosti te po karakteristikama romaničke kamene plastike možemo zaključiti da je trobrodna bazilika izgrađena koncem 12.stoljeća. Stilsko-morfološke karakteristike pokretnih nalaza profiliranih ulomaka arhitektonske kamene plastike i struktura građevnih ostataka zidova ukazuju da je starija romanička trobrodna crkva preoblikovana u duhu i karakteristikama kasnogotičke sakralne arhitekture. Rušenjem troapsidalnog svetišnog prostora romaničke crkve, na istočnoj strani podignuto je izduljeno poligonalno svetište kojeg uokviruju potpornjaci. Dosadašnja arheološka iskapanja, pokazala su da je zadržana ranija romanička koncepcija organizacije trobrodnog prostora crkve ali je dodavanjem novih elemenata preoblikovana u kasnogotičku crkvu. Obje crkve na zapadnoj strani, prema crkvi sv. Jurja nisu do kraja definirane jer taj dio terena nije još arheološki istražen.

Već je u tada u iskopavanju uočena pojava zidova ( temelja!) koji idu djelomično ispod zidova romaničke crkve i nastavljaju se prema zapadu, u pravcu crkve sv. Jurja. Temelji su od kamena vezani čvrstim vapnenim mortom. Zapadno od središnje polukružne apside romaničke crkve pronađen je fragmentarno očuvan i istovjetno građen zid koji u tlocrtu tvori polukružni oblik, što u tipologiji tlocrtnih oblika crkava upućuje na eventualno polukružno svetište, odnosno apsidu neke starije crkve.

Ovogodišnja istraživanja kretala su se u dva smjera. U središnjem i istočnom dijelu terena istražena je zidana grobnica ( kripta),dovršeno je čišćenje grobova u centralnoj romaničkoj apsidi i istraženi su grobovi izvan središnje romaničke apside i unutar gotičkog svetišta. Naime na poziciji nekadašnje romaničke sjeverne bočne polukružne apside prigrađena je prilikom preoblikovanja u gotičku crkvu bočna kasnogotička kapela. Unutar kapele ukopana je zidana grobnica koja je presjekla središnji dio romaničke apside.

Radi se o ukopanoj svođenoj grobnici pravokutnog tlocrta. Zidana je neobrađenim kamenom i ožbukana debelim slojem žbuke. Na zapadnoj strani je formiran četvrtasti otvor pokriven većim kamenom. Kamen po svoj prilici nije dio izvorne strukture grobnice jer nije u cijelosti pokrivao izgrađeni ulaz u grobnicu. U grobnici su otkrivena dva kostura odraslih osoba. Položeni su na leđa, orijentirani pravcem Z-I. Pokojnik na sjevernoj strani imao je ruke prekrižene na trbuhu a južni je imao ispružene ruke uz tijelo. Ispod oba ukopa vidljivi su tragovi trulog drveta, nađeno je nekoliko čavala što govori o pokopu u drvenim sanducima. U zapuni grobnice nađeno je nekoliko ulomaka keramike i metalnih nalaza koji ne pripadaju pokojnicima već su dospjeli u grobnicu uslijed slijeganja i propadanja zemlje u istu.

U jugozapadnom dijelu središnje romaničke apside dovršili smo prošlogodišnje istraživanje vađenjem kostura iz groba 2 i 3. Nakon podizanja kostiju groba 2 nađene su 3 cjelovito očuvane „S” karičice različite veličine. Također smo nakon podizanja kostura iz groba 3 našli 4 cjelovito očuvane „S” karičice različitih veličina.

Na prostoru istočno od centralne romaničke apside unutar gotičkog svetišta otkopano je i istraženo još 13 grobova. Svi su grobovi kosturni, ispruženi i položeni na leda. Grobovi 17, 19, 35,40 i 41 imaju orijentaciju Z-I, grobovi 18, 26 orijentacija grobovi 21, 23. 24,26, orijentirani su JZ-SI.

Kod pet ukopa opaženi su tragovi drvenog sanduka ili daske a ostali su ukopi u prostu zemlju. Evidentirano je 6 ukopa odraslih osoba, šestero djece i jedno novorođenče. Osim željeznih čavala u nekim grobovima nikakvih drugih nalaza nije bilo. Obzirom na to nije lako odrediti vrijeme kad su ukopani i koliko je groblje trajalo. Zidana grobnica 16 izgrađena je nakon 1500.-te godine. Utvrđeno je po nalazima profilirane kamene plastike i tipoloških osobina da se preoblikovanje romaničke crkve u gotičku desilo početkom 16. stoljeća. Kako je izgradnjom grobnice presječena sjeverna bočna romanička apsida to se moglo dogoditi u vrijeme rušenja romaničke i preoblikovanje u gotičku crkvu. To je donji termin za datiranje ove grobnice i ukopa u grobnici. Što se tiče ostalih grobova unutar gotičkog svetišta mogli bi se oprezno osloniti na položaj groba 18 koji je dijelom presječen izgradnjom južnog zida gotičkog svetišta. S druge strane grobovi 23, 24 i 25 prate liniju središnje romaničke apside što bi značilo da su ukopi nastali nakon izgradnje romaničke bazilike i trajali do izgradnje kasnogotičke crkve, tj. u vremenu od 13. do poč.16. stoljeća.

Nakon vađenja kostura iz opisanih grobova pojavilo se u dubljem sloju još 9 kosturnih ukopa koje više nismo mogli istražiti pa to ostaje obaveza za narednu godinu.

Paralelno sa istraživanjem grobova nastavili smo istraživanje dijela terena od grobnice 14, odnosno od trijumfalnog luka romaničke bazilike prema zapadu. lzgradnjom zidane grobnice 14 koja je istražena prošle godine presječen je dio zidane strukture koja nije pripadala ni romaničkoj ni gotičkoj fazi izgradnje i za koju smo pretpostavljali da pripada još starijoj sakralnoj građevini. Na nekoliko pozicija u tragovima pronađeno je zide zidano kamenom lomljenjakom.

Arheološkim iskapanjima otkriveni su ostatci zida sjevernog ramena crkve, te u nastavku dio zida polukružne apside koji se nastavlja na sjeverno rame najstarije romaničke crkve. Apsida je presječena izgradnjom grobnice 14 u svom središnjem dijelu. Građevni ostatci zidova polukružne apside pronađeni su i na jugoistočnoj strani gdje nije sačuvano njezino južno rame. Ovdje se u odnosu na lučni dio zida koji se naslanja na sjeverno rame, zid polukružne apside sačuvao približno u svojoj izvornoj debljini između 85 i 90 cm. Južno rame je presječeno naknadnom ugradnjom veće kamene ploče ( nije isključeno da se radi o grobnici, što će trebati provjeriti u narednoj kampanji.) Tragovi južnog zida pojavljuju se i ovdje ispod zida trobrodne romaničke crkve i ide prema zapadu. I na južni i sjeverni temelj ove najstarije crkvice nalegli su masivni stubci trobrodne bazilike. U nastavku iskopa prema zapadu u osi postamenata novo otkrivenih zidanih stubaca trobrodne romaničke crkve, otkriveni su tek u tragovima, ostatci sjevernog i južnog zida broda najstarije romaničke crkve te ostaci zapadnog zida što nam je omogućilo sagledati veličinu i tlocrtnu dispoziciju ove crkvice.

Grafičkom analizom tlocrta utvrđeno je da je za projektiranje i izgradnju jednobrodne romaničke crkve korištena geometrijska shema kvadrangilacije, koja je bila pored geometrijske sheme trijangulacije, najčešće korištena pomoćna metoda u projektiranju i izgradnji objekata srednjovjekovne sakralne arhitekture. (Grafičku analizu napravio je konzervator Ratko Ivanušec). Tlocrtne dimenzije manjih crkava u razdoblju romanike najčešće su se određivale s dva kvadrata, osobito onih koje su građene ranije u razdoblju 12. ili tijekom 13.st. kao što su primjerice neke romaničke crkve na prostoru današnje zapadne i istočne Slavonije i zapadnog Srijema: crkva sv. Martina u Lovčiću, crkva BDM u Bapskoj, crkva sv. Ilije u Meraji u Vinkovcima, crkva Svih Svetih u Prvči na groblju u Novoj Gradiški, crkva sv. Martina u Brestovcu kod Požege, crkva u Moroviću i dr.)

Prema projekciji dva kvadrata ukupna duljina crkve iznosila je 13,90 m odnosno 79 hvata kraljevske ili pariške stope, u odnosu na vanjsku širinu broda crkve koja iznosila 9,11 m odnosno 28 ‘ stopa. Vanjska duljina broda crkve iznosila je 10,88 m ili 51722 hvata kraljevske ili pariške stope. Jedna od karakteristika tlocrta romaničke crkve je blaga inklinacija polukružne apside, u odnosu na središnju os, na što upućuje zaokrenuti tlocrtni položaj sjevernog ramena apside. Unutrašnja duljina polukružne apside iznosila je 322 cm ili približno 10′ stopa, a unutrašnja širina 499 cm odnosno nešto više od 15’ stopa. S obzirom da je crkva gledajući izvana imala kratko svetište, svega 302 cm, polukružna romanička apsida bila je presvođena polukalotom u skladu s oblikovanjem svetišnih prostora manjih romaničkih crkvica. Brod crkve bio je prekriven tabulatom.

Kvadrangulacija tlocrta prema projekciji ostataka zidova ukazuje da je jednobrodna romanička crkva imala debljinu zidova broda crkve od 113 cm što je približno 31/21stope, a na dijelu polukružne apside 89 cm što je približno 33″ palca francuske kraljevske stope.

U nastavku arheoloških iskapanja prostora romaničke trobrodne crkve prema zapadu, uz sjeverni zid trobrodne romaničke crkve, pronađene su unutrašnje stube zazidanog ulaznog otvora. Stube su formirane od kamena lomljenjaska i okomito uzidanih opeka romaničkih dimenzija. S obzirom da su stube pronađene s unutrašnje strane sjevernog zida romaničke trobrodne crkve, vjerojatno se radi o sjevernom bočnom portalu trobrodne romaničke crkve, koji je mogao biti korišten i u razdoblju kasnogotičke obnove romaničke trobrodne crkve. Širinu vratne zidne niše potrebno je utvrditi konzervatorskim sondiranjem sjevernog zida, uključujući i svijetlu širinu bočnog portala.

Zapadno od zazidanog ulaznog otvora pronađen je zidani uglovni postament. Masivni zidani postament tijekom uklanjanja trobrodne romaničke crkve, odvojio se od sjevernog zida romaničke trobrodne crkve, što ukazuje na njegovu kasniju prigradnju na sjeverni zid romaničke trobrodne crkve Na ostacima masivnog zidanog postamenta pronađeni su fragmenti vapnene zaglađene žbuke koja je bila oslikana motivom slikane kvadarske rustike. Ovi fragmenti zidnog oslika dio su cjelovite kasnogotičke slikane kompozicije, čiji su ostatci i danas vidljivi na istočnom zidu barokne crkve sv. Jurja. Ostatci kasnogotičkog zidnog oslika danas se naziru ispod kompozicije baroknih vertikalnih lezena koje su naknadno priljepljene na srednjovjekovni zid, a dio su pročeljne kompozicije barokne crkve sv. Jurja. U zapadnom profilu iskopa, prema crkvi sv. Jurja djelomično su otkopani novi sjeverni i južni masivni stubci trobrodne romaničke crkve i ostaci sjeverozapanog i jugozapadnog ugla starije jednobrodne romaničke crkvice.

Pored ranije otkrivenih ostataka kasnogotičkog zidnog oslika, na unutrašnjem licu sjevernog lica broda zida, uz jugoistočni ugao arhitektonskog korpusa zvonika, pronađeni su ostatci romaničke tankoslojne zaglađene vapnene žbuke debljine do 5 mm. Na zaglađenoj tankoslojnoj žbuci naziru se tragovi boje i slikanih motiva, što ukazuje da je romanička trobrodna crkva imala romanički zidni oslik. Iznad ostataka romaničkog zidnog oslika, u tragovima je pronađen deblji sloj vapnene žbuke cca 5-8 mm koji nije bio oslikan.

Pokretni arheološki nalazi:

Najveći broj nalaza odnosi se na ulomke profilirane kamene plastike te nalazi tavela i profiliranih opeka. Među šezdesetak ulomaka profilirane kamene plastike ističe se ulomak dovratnika romaničkog portala (PN 411), ulomak tordiranog polustupa (PN 420), manji ulomak kamena s reljefnim prikazom malteškog križa (PN 422), više ulomaka svodnih rebara, okapnice konzole i dr. nađen je veći broj podnih opeka, profiliranih opeka i crijepova sljemenjaka.

Među keramičkim nalazima prevladavaju ulomci finije stolne keramike, veći brusni kamen, pećnjaci u obliku čaše, manja keramička kuglica. Od metalnih nalaza nađene su potkove za obuću, konjske potkove, čavli, dio škara, željezni nož s drvenom drškom, konjske žvale i jedno koštano šilo. Nađeni su i ostaci trake oglavlja te dno staklene čaše. Od numizmatike nađen je jedan srebrni ugarski denar ( po svoj prilici Žigmund 1387.-1427.) i dva djelomično ulomljena novčića. U istočnoj polovici poligonalnog svetišta nađeni ulomci zidnog oslika. Već je ranije spomenut nalaz 7 cjelovito očuvanih „S” karičica od tanke srebrne žice.

Zaključak

Rezultati arheoloških istraživanja 2019. godine potvrdili su opravdanost nastavka istraživanja na ovom lokalitetu. Pronalazak 7 karičica sa „S” završetkom dodatno potvrđuju tezu o postojanju groblja bjelobrdske kulture na ovom položaju. Tome u prilog ide i pronalazak jednobrodne crkvice ispod zidova romaničke bazilike.

Kako je po svemu sudeći Stolni Kaptol osnovan koncem 12. stoljeća kad je izgrađena i trobrodna romanička bazilika, novootkopana jednobrodna romanička crkva morala je biti starija. Obzirom da smo izvan zidova svetišta jednobrodne crkve našli grobove s bjelobrdskim inventarom, datiranim u 11. stoljeće, čini se po svemu da je ova crkva najbliža crkvi sv. Ilije na Meraji u Vinkovcima koja je datirana novcem oko 1100 .godine. Imamo dakle tipičnu situaciju jednobrodnih romaničkih crkava s grobljem. Vrijeme njezine izgradnje moglo bi biti kraj 11. eventualno prva polovina 12. stoljeća. To je vrijeme kad ugarski vladari potiču razvoj crkvenog ustroja i u našim krajevima. U tom pogledu isticao se ugarski vladar Ladislav I ( 1077.- 1095.) po čijoj odluci počinje sahranjivanje pokojnika u blizini crkava.

Preoblikovanjem romaničke bazilike u kasnogotičku crkvu uneseni su novi prostorni i arhitektonski elementi u duhu vremena kasne gotike. U crkvi se grade zidane grobnice ( kripte) za potrebe dužnosnika koji su opsluživali Stolni kaptol. Sve te grobnice su na žalost već ranije otvarane i opljačkane, ali je njihova arhitektura ostala više-manje sačuvana. Grobovi koji su istraženi u svetištu gotičke crkve pripadaju stanovnicima Kaptola. Groblje je formirano po svoj prilici između 1537. godine ( vrijeme turskog zaposjedanja Kaptola) i trajalo je do odlaska Osmanlija krajem 17. stoljeća.

Dakle imamo u Kaptolu četiri horizonta pokapanja:

Prvi horizont pokapanja je u vrijeme trajanja bjelobrdske kulture , najvjerojatnije kraj 11.i početak 12. stoljeća, a obilježen je kosturnim grobovima sa „S” karičicama, inventarom tipičnim za bjelobrdsku kulturu. Pokapanje je vršeno u blizini jednobrodne crkve. Drugi horizont pokapanja čine grobovi ( 23-25) koji svojim položajem prate zaobljenost svetišta trobrodne romaničke crkve te položaj groba 18 koji je dijelom presječen izgradnjom južnog zida gotičkog svetišta moglo bi oprezno i s rezervom značiti da su ukopi nastali nakon izgradnje romaničke bazilike i trajali do izgradnje kasnogotičke crkve, tj. u vremenu od 13. do poč.16. stoljeća.

Treći horizont pokapanja je u vrijeme funkcije kasnogotičke crkve tj. u vremenu od početka 16. stoljeća pa sve do pada Kaptola u turske ruke 1537. godine, obilježen je izgradnjom zidanih grobnica unutar crkve i u bočnim kapelama.

Četvrti horizont pokapanja su grobovi u svetištu gotičke crkve, sahranjeni u vrijeme kad crkva više nije u funkciji. Obilježena je kosturnim grobovima ukopanim u prostu zemlju ili u drvenim sanducima.

Iznesena podjela još uvijek je preliminarna i ne može se smatrati konačnom jer istraživanja još nisu završena.

Što se tiče arhitekture može se u dobroj mjeri iščitati slojevitost izgradnje. Krajem 11. ili početkom 12. stoljeća izgrađena je jednobrodna crkva oko koje je formirano groblje u skladu s odlukama ugarskih vladara o crkvenom ustroju. Koncem 12. stoljeća utemeljuje se Stolni Kaptol i podiže monumentalna trobrodna bazilika, dijelom na temeljima jednobrodne crkve. Oko 1500. godine dogaša se velika rekonstrukcija. Ruši se troapsidalno romaničko svetište i podiže izduljeno poligonalno svetište s potpornjacima u duhu novih stilskih i arhitektonskih kretanja u Europi. Zadržava se ranija romanička koncepcija trobrodnog prostora crkve uz dodavanje novih konstruktivnih, stilskih i dekorativnih elemenata u duhu gotike. Kako smo već ranije spomenuli utvrđena je još jedna graditeljska faza. Nakon oslobođenja od Osmanlija u 17. stoljeću ponovo se oživljava crkvena djelatnost u Kaptolu. U porušenom gotičkom svetištu zatečeni su ostaci barokne izgradnje primjerene novom načinu oblikovanja crkvenih građevina. Radi se o vertikalnim lezenama koje su priljepljene na zidove gotičkog svetišta i koje su nosile bačvasti barokni svod. Paralelno s ovom obnovom koja je imala elemente privremenosti počinje izgradnja crkve sv. Jurja na zapadnoj strani utvrde i to na način da je zapadni zid romaničke i gotičke crkve iskorišten kao istočni zid nove crkve koja i danas stoji. Objašnjenje za ovakvu slojevitost izgradnje leži s jedne strane u skučenosti prostora a s druge strane u očitom pokušaju zadržavanja crkvenog kontinuiteta, kako izgradnje, tako i života crkvene zajednice oslonjene na Stolni Kaptol. Ovogodišnje arheološko istraživanje dovelo nas je nadomak crkve sv. Jurja. U zapadnom profilu iskopa djelomično su otkopani masivni stubci romaničke i gotičke crkve s ostacima žbuke. U donjem dijelu vidljivi su tragovi jugozapadnog i sjeverozapadnog ugla jednobrodne crkve. U sjeverozapadnom uglu iskopa nazire se supstrukcija zvonika. U narednoj kampanji istraživanja treba pojasniti zapadnu stranu i romaničke bazilike i gotičke crkve, te svakako južni zid obiju crkava kojega zasad imamo samo u tragovima kod južne apside romaničke bazilike.

Osijek, prosinac 2019.

Voditelj istraživanja: Zvonko Bojčić, prof.arheolog.