Na temelju Ugovora o arheološkom istraživanju između Stolnog kaptola sv. Petra, Požega i Arheološkog muzeja Osijek od 25. svibnja 2018. i Anexa Ugovoru od 10. srpnja 2018. godine provedena su arheološka istraživanja u Starom gradu Kaptolu.
Istraživanje je odobreno Rješenjem Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Požegi, Klasa: UP/I-612-08/18-08/0343, Urbroj.: 532-04-02-07/4-18-5,od 29. svibnja 2018.
Arheološko iskopavanje provedeno je u dvije etape:
- etapa od 4. lipnja do 28. srpnja 2018.
- etapa od 6. rujna do 15. listopada 2018.
Istraživanje je ispred Arheološkog muzeja Osijek vodio prof. arheologije Zvonko Bojčić . Suradnica u istraživanju i zamjenica voditelja bila je Danimirka Podunavac, dipl. arheolog iz Našica i Ratko Ivanušec, dipl. povj. umjetnosti – konzervator.
Tehničko snimanje i izradu dokumentacije odradio je arh.tehn. konzervator Damir Zahirović, crteže arhitektonske kamene plastike Ratko Ivanušec, konzervator. Fotodokumentaciju je odradila Danimirka Podunavac.
Snimanje dronom zahvaljujemo Parku prirode Papuk.
Za iskop je angažirano pet radnika iz Kaptola. Veliku pomoć u pripremi terena i osiguranju alata pružila je općina Kaptol.
Istraživanja su provedena u dvorišnom prostoru kasnogotičko-renesansnog kaštela Kaptol na mjestu gdje je Dubravka Sokač Štimac 1999. i 2000. godine pronašla ostatke temelja i dio zidova kasnogotičke crkve s poligonalnim svetištem te ostacima kontrafora na zaključku svetišta. U izvještaju s iskopavanja se zaključuje da je kasnogotička crkva bila trobrodna iako za to nije bilo arheoloških dokaza.
Stoga su Požeška biskupija i Stolni kaptol sv. Petra uz suglasnost Konzervatorskog odjela u Požegi zatražili da se nastavkom istraživanja pokuša saznati kakva je zapravo bila tlocrtna dispozicija gotičke crkve, prvenstveno kakva je bila lađa (jednobrodna, trobrodna i sl.). Ujedno je trebalo sagledati kakva je bila struktura sakralne arhitekture i zidanih grobnica (kripte) te izvidi mogućnost prezentacije u okviru projekta sveobuhvatne obnove starog grada, sa ciljem uređenja prostora za novu namjenu ( sakralni muzej, arhiv i sl.) sve u funkciji kulturnog turizma. Istraživanja su počela na mjestu do kojeg je došla Sokač Štimac.
Otvorena je sonda na prostoru spoja lađe i svetišta gotičke crkve nastojeći otkriti tragove trijumfalnog luka i ramena crkve na sjeveru i jugu kako bi se utvrdila širina lađe. I na sjevernoj i južnoj strani otkopana je struktura ziđa od lijepo složenih klesanaca koji su odredili širinu trijumfalnog luka. Ove stope ležale su na temelju koji je išao pravcem sjever-jug u ukupnoj dužini 15 metara.
Srednjovjekovni građevinski slojevi i arhitektonski elementi
U nastavku iskopavanja, ispod poda gotičke crkve naišlo se na ostatke zidova starije crkve koja je po načinu zidanja i materijalu odudarala od zidova gotičke crkve. Temelji su joj bili duboko ukopani u nosivo tlo. Temeljna stopa zida sačinjena je od kamena lomljenjaka (manje veličine) koji je slagan u horizontalne redove, između kojih je nabijena ilovača.
Između temelja i zida od opeke je horizontalna nivelirajuća posteljica zida (u visini 20 – 30 cm) formirana od vapnene žbuke i kamena manje veličine. Lice zida je i sjedne i druge strane vrlo pravilno zidano opekama različite debljine i veličine, među kojima ima i rimske opeke. Unutrašnjost zida ispunjena je ulomcima i cijelim opekama i zalivena vapnom. Širina zida iznosi 90 cm.
Već po tlocrtnim dimenzijama i veličini polukružnih apsida, moglo se zaključiti da se radi o povećoj trobrodnoj romaničkoj crkvi, širine 15 m. Dužina romaničke crkve utvrdit će se u sklopu narednih arheoloških kampanja istraživanja. Pokazalo se također da se u strukturi velikih stopa trijumfalnog luka gotičke crkve nalaze obzidane stope romaničkih stubova. Jednake stope otkopane su u produžetku srednje lađe prema zapadu. Radi se o stubovima pravokutnog tlocrtnog presjeka ( dužom stranom istok-zapad) s nešto širom bazom od opeke koja je u jednom dijelu skošena i iz toga se nastavlja masivni stub koji je nosio polukružne arkade. Stubovi su dijelili srednju od južne i sjeverne lađe.
Prema tome otkriveni su ostaci građevine s tipičnim romaničkim značajkama. Zidovi su masivni i kvalitetno zidani. Baze stupova su pažljivo priklesane i skošene prema dolje tako da baza ima skošenu profilaciju što ovoj masivnoj strukturi daje određenu eleganciju. I ostale kamene profilacije koje imaju odlike romanike rađene su pažljivo i kvalitetno. Crkva je svakako trobrodna. Dužinu još nismo dosegnuli ali se vjerojatno radi o tri jednako duge lađe od kojih je srednja dvostruko šira od ostale dvije. Među sobom su povezane polukružnim arkadama(pravac istok-zapad). Srednja lađa je u takvim slučajevima uvijek bila viša od druge dvije. Obično je imala krov na dvije vode dok su bočne lađe imale kose jednostrešne krovove. Apside su polukružne i po svemu sudeći su završavale polukupolama.
Iako istraživanja nisu završena pa se ne zna stvarna dužina i izgled zapadnog zida, ima dosta elemenata po kojima će se (ako ne bude daljih istraživanja!) moći rekonstruirati osnovni tlocrt, jer je srednjovjekovna sakralna arhitektura kako romanička tako i gotička projektirana u određenim geometrijskim proporcijama.
Romanička crkva slijedila je uobičajenu tipologiju tlocrta trobrodnih romaničkih crkva, kod koje je središnja polukružna apsida, većih tlocrtnih dimenzija, u odnosu na dvije bočne polukružne apside, koje su manje veličine. Središnja polukružna apsida romaničke trobrodne crkve imala je unutrašnju dužinu od 3,90 m, širina svetišta 4,40 m. Bočne polukružne apside bile su manjih dimenzija. Sjeverna bočna apsida bila je gledajući unutrašnje mjere dugačka 1, 80 m. Debljina zida s obzirom na veličinu i način svođenja također je nejednaka. Središnja polukružna apsida imala je zid debljine od 90 cm, i bila je presvođena bačvastim svodom (primjer svođenja apside romaničke crkve sv. Martina u Martinu kod Našica) u odnosu na bočne apside koje su imale zid debljine od 75 cm i imale su svod u obliku polukalote. Polukružne apside zidane su recikliranim cjelovitim, ili prelomljenim rimskim opekama, koje su lomljene na dva, ili tri dijela, ovisno o potrebi zidanja, formirajući manje formate opeka dužine od 28, 30, 32 cm. Središnji brod crkve, na južnoj i sjevernoj strani, imao je zidane pravokutne stubce sa skošenim stranicama, veličine tijela stubca 114×83 cm. Stubci su zidani rimskim cjelovitim i prelomljenim opekama. U pogledu artikulacije volumena masivni stubac središnjeg broda crkve, imao u podnožju visoki postament visine 37 cm koji je izveden od priklesanih rimskih opeka. Unutrašnje površine zida romaničke crkve bile su ožbukane završno tankoslojnom vapnenom žbukom koja se sačuvala na sjevernom stubcu središnjeg broda crkve.
Prilikom arheoloških iskapanja pronađeno je nekoliko profiliranih opeka koje su pripadale arhitektonskim elementima vanjske artikuklacije perimetralnih zidova romaničke crkve. Pronađeni su i ulomci zaobljenih profiliranih opeka pečenih u kalupu, koje su se vjerojatno koristile za artikulaciju potkrovnog vijenca (viseća arkadica potkrovnog vijenca, odnosno za nadvoj i za bočne stranice romaničkih prozora, kao i za druge arhitektonske elemente).
Glavni arhitektonski sklop kasnogotičke pregradnje starije trobrodne romaničke crkve je izgradnja izduljenog poligonalnog svetišta crkve. Poligonalno svetište bilo je gledajući s unutrašnje strane dugačko 13,70 m, a široko 7,24 m. Debljina zida svetišta iznosila je 83 cm. Zid je bio zidan heterogenim građevinskim materijalima, kamenom, cjelovitim i prelomljenim rimskim opekama, i kao takav posjeduje sve karakteristike zidanja kakvog susrećemo u razdoblju kasne gotike potkraj 15. i početka 16. st. Vanjsko lice zida bilo je završno ožbukano zaglađenom pročeljnom vapnenom žbukom. Prema ostatcima zidnog oslika, unutrašnjost crkve bila je razdoblju kasne gotike oslikana u dva navrata. Ostatci dva sloja kasnogotičkog zidnog oslika danas su djelomično vidljivi, na istočnom zidu kasnobarokne crkve, ispod strukture naknadno priljepljenih vertikalnih lezena, koje pripadaju kompoziciji kasnobaroknog pročelja crkve sv. Jurja Današnji istočni zid kasnobarokne crkve, izvorno je bio zapadni zid broda kasnogotičke crkve.
Ranija arheološka iskapanja, kao i arheološka kampanja u 2018., na prostoru južno od poligonalnog svetišta, kao i na sjevernoj strani, otkrila su vrlo rane dogradnje arhitektonskih sklopova na osnovni korpus izduljenog kasnogotičkog poligonalnog svetišta. Na južni zid poligonalnog kasnogotičko svetišta, dograđena je vrlo rano,kapela koja je bila presvođena kasnogotičkim svodom tzv. vladislavskog tipa. Kapela je imala svođenu kriptu. Na sjevernoj strani poligonalnog svetišta, dograđena je u isto vrijeme ili kasnije pravokutna prostorija. Vjerojatno je riječ o sakristiji.
Od arhitektonskih elemenata koji nesumnjivo pripadaju romaničkoj bazilici su svakako: masivni ulomak profilacije ulaznog portala, ulomak stuba ukrašen kosim kanelurama, mali ulomak kapitela s biljnim ornamentom te jedan mali ulomak kamena sa zvjezdolikim ukrasom. Znakoviti su nalazi već spomenutih velikih masivnih opeka sa polukružnim profiliranom polukalotom. Tordirani ulomak stupa koji je klesan kao zasebni element ( i to od mramora) nema bližih analogija. Najsličnija situacija je na srednjovjekovnoj crkvi sv. Trojstva u Osijeku, datiranoj u 12. stoljeće na kojoj je u arhitekturi romaničkog portala ugrađen tordirani polustup .
Tijekom arheoloških iskapanja, ovisno o pozicijama sondiranja, otkriveno je nekoliko tipova svodnih rebara s kasnogotičkim kruškolikim profilacijama, zatim svodna rebra s trakom i dvije plošne konkave, svodna rebra s trakom i bočnim zaliscima i dvije konkave. Glavna karakteristika tih svodnih rebara je da imaju na sudarnim plohama, kvadratične rupe koje su služile za spajanje pojedinih elemenata svoda pomoću željeznih trnova i olova. Ovakva rebra karakteristična su za crkve koje su građene oko 1500. pod utjecajima radionice B. Rejta tzv. kasne vladislavske gotike. Slično oblikovanje svodnih rebara imale su crkve u Iloku i u Voćinu, koje su kao i Kaptol potkraj 15. i početkom 16. st. bile u posjedu Lovre Iločkog na čijim posjedima borave češki majstori i kamenoklesarske radionice (dr.sc. Z. Horvat, Kaptol 1221-1991, Kaptol str. 95-108). Istom tipu pripada i nalaz zaglavnog kamena koji je spajao iz radijalnih smjerova 6 svodnih rebara s kruškolikim profilacijama. Nađeno je više desetaka profiliranih klesanaca u rasponu od 14. do 16. stoljeća.
Grobovi i grobni nalazi
Prilikom planiranja arheoloških radova 2018. godine na Kaptolu računalo se na mogućnost nailaska na srednjovjekovne grobove obzirom da je u arheološkim istraživanjima 2001. godine Institut za arheologiju pronašao i istražio 6 kasnosrednjovjekovnih grobova.
I zaista, kad se spustilo na nivo romaničke podnice u glavnoj apsidi pojavila se zidana grobnica. Orijentirana je istok-zapad i svojom izgradnjom presjekla je temelj trijumfalnog luka. U sjevernoj apsidi također je smještena jedna zidana grobnica a južna apsida djelomično je presječena s dvije zidane grobnice (ili kripte). Zapadno od ulaza u južne grobnice (kriptu uz sam južni zid romaničke crkve također jedan grob sa sačuvanim kamenim vijencem. Južno od zidane grobnice u sredini glavne romaničke apside otkopan je kostur odrasle (ženske) osobe. Oko nje u zapuni, ali iznad kostura nađeno je 5 karičica sa S –petljom, te dva novčića( ili tri?) od kojih je jedan ( ili dva) potpuno uništeni i nečitki a jedan je vrlo malo sačuvan ali ima određene znakove po kojima će se moći identificirati. Sjeverno od grobnice 1 još jedan poremećen grob s jednom S karičicom. Sve karičice sa S-petljom su od okrugle brončane žice debljine 2 mm, s jedne strane imaju raskovanu petlju o obliku slova S. Petlja je širine 5 mm. Veličina karičica kreće se između 1,8 cm- 2,2 cm osim karičice u grobu 6 koja ima promjer 3,3 cm.
Nema sumnje da se ovdje radi o grobovima bjelobrdske kulture koji su dijelom uništeni ili poremećeni kasnijim ukopima i izgradnjom romaničke crkve a naročito dubokim ukopima kripti u vrijeme korištenja gotičke crkve.
Ispod ukopa u grobnici 1 nađen još jedan ukop koji dijelom ide ispod temelja zida trijumfalnog luka. Istočno od grobnice 1 temelj apside romaničke crkve presjekao je jedan grob. Ovdje se svakako radi o dva horizonta pokapanja. Jedan je stariji nastao prije izgradnje romaničke crkve i jedan kasniji koji je vezan uz gotičku crkvu koja je očito imala zidane grobnice i kripte za članove zbornog kaptola.
Kasnosrednjovjekovni ukopi su svi kosturni, orijentirani istok-zapad s rukama položenim na trbuh, prsa ili zdjelicu. Osam ukopa bilo je u drvenom lijesu, bez lijesa 1 a jedan se ne može odrediti. U tri ukopa u kriptama pokopano je više osoba (4-6), u 12 ukopa je jedna osoba. Ukupno je identificirano 23 pokojnika. Ističe se ukop velikodostojnika u lijepo zidanoj grobnici (grob 14) ispod oltara gotičke crkve koja je na žalost opljačkana i spaljena. Nađeni su tragovi drveta s pozlatom i jedan glineni lončić.
Premda zasad nema puno nalaza nakit koji je pronađen po svojim tipološkim karakteristikama svakako pripada vremenu 11. stoljeća (najvjerojatnije drugoj polovini 11. stoljeća.
Pronalazak jednog novčića uz temeljnu stopu romaničke crkve koji pripada vremenu 11. stoljeća (mogući Stjepan I. Sveti, Samuel Petar ili Andrija I. – između 1038-1061.) te nekih zidova koji se ne mogu dovesti u korelaciju niti sa romaničkom niti gotičkom crkvom, spomenuti grobovi s bjelobrdskim inventarom druge polovice 11. stoljeća, opravdano navode na pitanje imamo li ovdje tragove ranoromaničke crkve sa grobljem. Nadamo se da će nastavak istraživanja dati odgovor na ovo pitanje.
Ostali arheološki nalazi
Od ostalih pokretnih arheoloških nalaza vrijedno je spomenuti ulomke finog keramičkog posuđa kao što su zdjele, vrčevi, čaše i tanjuri. Od grubog posuđa sačuvano je nekoliko čaša te ulomci lonaca i poklopaca. Ističu se ulomci staklenog posuđa a posebno segmenti vitraja. Ima nekoliko koštanih uporabnih predmeta. Metalni nalazi zastupljeni su nalazom noževa, ključeva, potkova i ostruga te dijelova nošnje (kopče za odjeću). Ističe se potpuno očuvan ukrašeni lončić iz groba 14. Nalazi po svojim karakteristikama pripadaju vremenu 14. – 16. stoljeća.
Zaključak
Najznačajniji nalaz arheoloških iskapanja 2018. godine svakako je otkriće zidova i stubova s tri polukružne romaničke apside koju si pripadali korpusu starije trobrodne romaničke crkve. Po načinu zidanja i tlocrtnoj razvedenosti te po karakteristikama romaničke kamene plastike možemo zaključiti da je trobrodna bazilika izgrađena koncem 12. stoljeća. Prema novijim povijesnim istraživanjima (S. Andrić, Slavonija Baranja i Srijem, str. 259-267) Stolni kaptol sv. Petra osnovao je pečujski biskup Kalan 1193.-94. godine. Jesmo li ovim nalazom to i potvrdili pokazat će dodatne analize otkopanih nalaza i istraživanja povijesnih izvora.
Stilsko-morfološke karakteristike pokretnih nalaza profiliranih ulomaka arhitektonske kamene plastike i strukturne odrednice građevnih ostataka zidova ukazuju na da je starija romanička trobrodna crkva preoblikovana u duhu i karakteristikama kasnogotičke sakralne arhitekture. Rušenjem troapsidalnog svetišnog prostora romaničke crkve, na istočnoj strani podignuto je izduljeno poligonalno svetište kojeg uokviruju potpornjaci. Dosadašnja arheološka iskapanja, pokazala su da je zadržana ranija romanička unutrašnja koncepcija organizacije trobrodnog prostora crkve. Masivni pravokutni stubci sa skošenim stranicama, zidani opekama, ojačani su, odnosno obzidani, iz statičkih razloga za potrebe novog svođenja unutrašnjeg prostora novim kasnogotičkim križno-rebrastim svodovima.
Kaptol je zasigurno pretrpio velika razaranja u borbama za oslobođenje od Osmanlija. Kaptolska crkva bila je očito jako stradala. Unutar svetišta ostali su tragovi poslijeratne obnove u vidu ostataka improvizirane barokne izgradnje. Novi upravitelji kaptola odlučili su ojačati zatečene zidove gotičkog svetišta , naravno u duhu tadašnjeg načina gradnje (barok) tako da su uredili privremenu crkvu za potrebe bogoslužja. No odmah iza toga započeli su uz bedem sjever jug podizati novu, baroknu crkvu sv. Jurja sa zvonikom koju i danas vidimo. Prema ostatcima zidnog oslika, unutrašnjost crkve bila je razdoblju kasne gotike oslikana u dva navrata. Ostatci dva sloja kasnogotičkog zidnog oslika danas su djelomično vidljivi, na istočnom zidu kasnobarokne crkve, ispod strukture naknadno priljepljenih vertikalnih lezena, koje pripadaju kompoziciji kasnobaroknog pročelja crkve sv. Jurja. Današnji istočni zid kasnobarokne crkve, izvorno je bio zapadni zid broda kasnogotičke crkve.
Pojava bjelobrdskih grobova baca sasvim novo svjetlo na ovaj lokalitet. Premda zasad nema puno nalaza, nakit koji je pronađen u grobovima po svojim tipološkim karakteristikama svakako pripada vremenu dr.pol.11.stoljeća. Pronalazak jednog novčića uz temeljnu stopu romaničke crkve nesumnjivo 11. stoljeća (mogući Stjepan I. Sveti, Samuel Petar ili Andrija I. – između 1038-1061.) te nekih zidova koji se ne mogu dovesti u korelaciju niti sa romaničkom niti gotičkom crkvom , spomenuti grobovi s bjelobrdskim inventarom druge pol. 11. stoljeća, opravdano navode na pitanje imamo li ovdje tragove ranoromaničke crkve sa grobljem.
Pronalazak grobova 11. stoljeća, ostatci zidova koji ne pripadaju ni romaničkoj ni gotičkoj fazi,(zidovi se nastavljaju pod zapadni neotkopani dio terena prema crkvi sv. Jurja) izgradnja romaničke bazilike, njezino preoblikovanje u razdoblju gotike u kasnogotičku crkvu, ugradnja elemenata baroknog graditeljstva i na koncu izgradnja kasnobarokne crkve sv. Jurja ukazuju na izrazitu povijesnu i graditeljsku slojevitost sakralnog kompleksa Kaptola kod Požege u dugom razdoblju od 11. do 18. stoljeća.
Sve ovo pred nas stavlja obavezu da se pažnja prema Kaptolu usmjeri u dva pravca: Jedan je svakako nastavak arheoloških istraživanja neistraženog dijela terena prema crkvi sv. Jurja. Ovim istraživanjima pojasnio bi se u vertikalnoj i horizontalnoj stratigrafiji odnos predromaničke, romaničke i gotičke crkve te njihove točne dimenzije. Za očekivati je također novi niz grobova s bjelobrdskim materijalom koji može osnažiti najstarije kulturne slojeve i pojave u ovom kompleksu.
Drugo usmjerenje odnosi se na konzervaciju i prezentaciju otkrivene arhitekture i njezino uključivanje u projekt revitalizacije Kaptola. Naime istočni dio lokaliteta koji obuhvaća arhitekturu trijumfalnog luka gotičke crkve, apside romaničke bazilike, zidane grobnice i kripte gotičke crkve kao i svetište gotičke crkve s kontraforima čine jednu slojevitu i dinamičnu cjelinu. Osim što je slojevita građevna struktura i vrijedna kulturna baština, ona je i dovoljno atraktivna za prezentaciju u okviru ukupnih sadržaja kojima se planira revitalizirati Stari grad Kaptol. Za potrebe projekta prezentacije izrađena je detaljna arhitektonska dokumentacija zatečenog stanja. Ako se bude išlo u pravcu prezentacije nužno će biti izraditi konzervatorsku studiju koja će detaljno obraditi sve zatečene građevinske strukture (zidove, podove, grobnice, kripte) i dati prijedlog konzervacije i restauracije svakog pojedinog segmenta.
Osijek, 28.studeni 2018.
Zvonko Bojčić, prof.arheologije
