Preuzvišeni gospodine biskupe Ivo, preuzvišeni požeški biskupe u miru Antune, subraćo svećenici, ožalošćena braćo Željko, Vladimire i Mario s obiteljima, poštovana rodbino i svi vjernici župe Nova Gradiška, župe Velika i drugih župa gdje je preč. Dražen Akmačić djelovao! Svima izražavam iskrenu vjerničku sućut.

Želim u ime kanonika Stolnog kaptola Sv. Petra u Požegi, u ime svećenika Požeške biskupije i kao župnik njegove rodne župe Bezgrješnog začeća BDM u Novoj Gradiški oprostiti se od preč. Dražena Akmačića.

Nedjelja je za nas svećenike poseban dan, dan susreta s vjernicima na misama. Slavljenje svetih misa nije samo susret vjernika i svećenika, nego susret s Isusom kojega svećenik donosi i daje, susret s Isusom živim i prisutnim u svetoj euharistiji, koji osvjetljava naše živote, produbljuje naš pogled na sadašnjost i budućnost, na naše životne puteve kojima idemo, jer Isus je sam rekao: „Ja sam put, istina i život.“ Takvoga Isusa svećenik donosi svojim vjernicima svake nedjelje. Činio je to već punih 28 godina s ljubavlju i zauzeto i preč. Dražen od svoje mlade mise koju je proslavio 7. srpnja 1996. u Novoj Gradiški.

Svaki njegov dan je rano započinjao, ranije nego kod mnogih drugih svećenika. Započinjao ga je molitvom i susretom s Bogom kroz molitvu, sabirući svoje misli i planirajući svoj dan. Takva mu je, po njegovom običaju, trebala biti i nedjelja prije dva dana, ali sve je postalo drugačije zbog iznenadne smrti koja ga je pohodila, smrti, koja je sve nas iznenadila i rastužila ali nije nas ostavila beznadnima, jer znamo da moramo otići s ovoga svijeta k nebeskom Ocu i doći pred njegovo lice i u njegov zagrljaj,  a pokojni Dražen je često upravo o tome i sam govorio, nekako i radujući se tom susretu.

Sveti Bonaventura zapisao je u djelu “Put duše k Bogu“: „ Prijeđimo s raspetim Kristom iz ovoga svijeta k Ocu, da nam on Isus pokaže Oca te mognemo reći s Filipom: Dosta nam je; i čuti s Pavlom: Dosta ti je moja milost i uskliknuti s Davidom: Malaksalo mi je tijelo i srce! Okrilje srca moga i baštino moja, o Bože dovijeka. Blagoslovljen Gospodin dovijeka.“

Dok ga mi danas oplakujemo i pratimo na zadnje počivalište ovdje na groblju Krista Kralja u Požegi gdje će dočekati i dan slavnog uskrsnuća po svojoj želji kada Isus drugi puta dođe, vjerujem da preč. Dražen već sada u vječnosti izgovara upravo takve riječi hvalospjeva i slave Bogu. Jer kroz smrt je ušao u svu puninu i istinu života, onoga života oko kojeg se ovdje na zemlji trudio, a u tom trudu i zauzetosti bio je dobar sin svojih roditelja, blizak svojoj braći i obitelji, dobar prijatelj i uvijek prema svakome susretljiv.

Pamtit ćemo preč. Dražena kao svećenika koji je nosio u sebi mir i sabranost.  Nije puno govorio, ali je iza svojih riječi čvrsto stajao, a u propovijedi i druge nastupe unosio je svoje srce, snažnu i glasnu riječi i odlučnost iza koje je stajao cijeli njegov život.

Želim mu zahvaliti na njegovom duboko radosnom i strpljivom ophođenju sa svim problemima s kojima se susretao i koje je uvijek gledao iz Božje perspektive, ne lijepeći se za njih, nego vjerujući da postoji Onaj koji sve vidi i zna bolje nego mi.

Želim mu zahvaliti za sve lijepe susrete u koje je unosio svoj vjernički i svećenički duh i s vjernicima laicima, a osobito kada je bio s nama svećenicima, pojedinačno i zajednički, kada je znao lijepo prosuditi i ohrabriti,  ne zamjerati ili se naljutiti.

Kao župnik koji je volio svoje svećeničko zvanje i u njemu služio vjernicima, Crkvi, Bogu i svome hrvatskom narodu sa širokom slavonskom dušom, bio je prepoznat od Ordinarija te su mu  bile povjerene i mnoge druge odgovorne službe koje je savjesno vršio te je kao takav postao i ekonom, ravnatelj doma sv. Ivana Pavla II, arhiđakon i kanonik, a sve  je radio strpljivo i smireno. Hvala ti Dražene za tvoj lijepi svećenički primjer koji ćemo svi nositi u sjećanju.

Dok se opraštamo od pokojnog svećenika Dražena izgovaram riječi sv. Pavla s kojima zaključujem ovaj govor u zahvalnosti za Draženov život, s nadom u ponovni susret s njime i u vjeri u ostvarenje konačnog cilja njegova i našega života a to je život vječni:

„Znamo doista, ako se naš zemaljski dom, šator taj, razruši, imamo zgradu od Boga, dom nerukotvoren, vječan, na nebesima.“  Amen.