Ovaj je članak autora Zvonka Bojčića i Danimirke Podunavac izdan u glasilu Požeške biskupije “Zajedništvo”, br. 82 (lipanj 2019.).
Središtem općinskog mjesta Kaptol dominira slikovita utvrda kamenih zidova čiju vizuru dodatno osnažuje visoki, nedavno obnovljeni crkveni zvonik. Kaštel je podignut na povišenom i strateški vrlo značajnom položaju s kojeg se pruža kontrola nad južnim nizinskim prostorom i komunikacijom koja vodi prema Požegi.
Izgledom ovaj kasnogotičko-renesansni kaštel odgovara tipu tzv. vodenog grada iz 15. i 16. stoljeća (Wasserburg) te predstavlja jednu od bolje očuvanih utvrda predturskog vremena na području Slavonije. Unutar kaptolačkog kaštela nalaze se ostatci sakralnog kompleksa o čijoj izrazitoj povijesnoj i graditeljskoj slojevitosti svjedoči i najnovije otkriće trobrodne romaničke crkve koje je, između ostaloga, ponovno potaklo pitanje utemeljenja i ubikacije srednjovjekovnog Zbornog kaptola Sv. Petra.
Prvi pisani spomen 1217. godine
Prema dosadašnjim spoznajama, smatra se da se na prostoru današnjeg sela Kaptola u srednjem vijeku nalazio požeški Zborni kaptol Sv. Petra (Capitulum ecclesiae sancti Petri de Posega) oko čijega su vremena utemeljenja mišljenja znanstvenika podijeljena. Među onima koji su se prvi počeli baviti ovom tematikom prevladava mišljenje da je Zborni kaptol osnovan u razdoblju između 1221./1223. i 1230. godine. Novija povijesna istraživanja kao razdoblje osnutka navode kraj 12. stoljeća. Tako povjesničar dr. Stanko Andrić drži da je ovaj kaptol osnovao pečujski biskup Kalan koji je 1193. – 1194. godine bio namjesnik Hrvatske Nova arheološka otkrića u Starom gradu Kaptol i Dalmacije. Požeški kraj početkom 13. stoljeća nalazi se pod upravom Pečujske biskupije. Prvi izravni spomen požeškog Zbornog kaptola nalazi se u listini pečujskog Stolnog kaptola iz 1217. godine. Najstarija poznata listina koju je izdao ovaj kaptol kao tzv. vjerodostojno mjesto (locus credibili) potječe iz razdoblja 1221. – 1229. Posljednja poznata listina ovoga kaptola izdana je 15. studenoga 1535. godine. Prva istraživanja lokaliteta izvršena su 1999. i 2000. godine kada je Gradski muzej Požega proveo niz arheoloških istraživanja u središnjem dijelu dvorišnog prostora kaštela (pod vodstvom dipl. arheologinje Dubravke Sokač Štimac), a kao najvažniji rezultat ističe se otkriće temelja poligonalnog svetišta kasnogotičke crkve. Istraživanje te crkve nastavljeno je 2001. godine (pod vodstvom dr. sc. Željka Tomičića) suradnjom Instituta za arheologiju u Zagrebu, Konzervatorskog odjela u Požegi te Gradskog muzeja Požega. Ovom fazom istraživanja zahvaćen je unutrašnji i vanjski prostor istočnog dijela kasnogotičkog svetišta. Uz vanjsko lice istočnog zida svetišta otkriveno je osam dječjih ukopa različite dobi. Od 2001. godine vlasništvo i brigu nad ovim kulturnim dobrom preuzeo je požeški Stolni kaptol sv. Petra koji sustavno provodi konzervatorske radove s ciljem njegove potpune obnove za potrebe biskupijskog povijesnog arhiva i povijesne knjižnice te kulturnog turizma. U okviru pripremnih radova za obnovu, nastavljena su 2018. godine arheološka istraživanja koja je ispred Arheološkog muzeja Osijek vodio prof. arheologije Zvonko Bojčić (stručnu ekipu činili su i dipl. arheologinja Danimirka Podunavac, konzervator Ratko Ivanušec, dipl. povjesničar umjetnosti te Damir Zahirović, tehničar-konzervator.). Cilj ovogodišnjeg istraživanja bilo je utvrđivanje tlocrtne dispozicije te stilskotipoloških i strukturnih odrednica kasnogotičke crkve. Ujedno se željela izvidjeti mogućnost prezentacije sakralne arhitekture u okviru projekta sveobuhvatne obnove unutar Starog grada. Najznačajniji nalaz toga istraživanja otkriće je zidova i stubova središnjega broda i triju polukružnih apsida koje su pripadale trobrodnoj romaničkoj crkvi. Gledajući tlocrtne karakteristike, romanička crkva u Kaptolu slijedila je poznatu tipologiju tlocrta trobrodnih romaničkih crkava kod kojih je središnja polukružna apsida većih tlocrtnih dimenzija u odnosu na dvije manje bočne polukružne apside. Unutrašnja dužina središnje apside iznosi 3,90 m. Zbog svoje dužine, apsida je bila presvođena bačvastim svodom, a ne polukalotom što je uobičajeno za manje romaničke crkve s kraćim svetištem. Prema načinu zidanja i tlocrtnoj razvedenosti, kao i prema karakteristikama romaničke kamene plastike, možemo zaključiti da je trobrodna romanička bazilika izgrađena koncem 12. stoljeća.
Predromanička crkva
Ovoj pretpostavci u prilog idu i nalazi novca iz toga razdoblja. Najstarije kovanice s lokaliteta Stari grad Kaptol potječu iz 12. stoljeća. Pronađen je srebrni ugarski denar anonimnog vladara koji vjerojatno pripada Arpadoviću Beli II., zatim srebrni denar Bele III. i venecijanski zdjeličasti denar (piccolo scodellato). Radi se o vrlo značajnim nalazima jer datiraju neposredno prije i u vrijeme pretpostavljene izgradnje romaničke bazilike što govori o intenzivnim aktivnostima na prostoru Kaptola u 12. stoljeću. Nalaz mletačkog novca (piccolo) upućuje na trgovačke veze s primorjem. Ispod postamenata masivnih pravokutnih stubova na sjevernoj i južnoj strani središnjeg broda romaničke crkve, pronađeni su ostatci starijih zidova koji se po svojoj strukturi i materijalu razlikuju od zidova romaničke crkve koja je zidana opekom pa nije isključena mogućnost postojanja starije crkve na čijim se temeljima krajem 12. stoljeća podiže trobrodna romanička crkva. Stilsko-morfološke karakteristike profiliranih ulomaka arhitektonske kamene plastike i struktura građevnih ostataka zidova ukazuju da je starija trobrodna romanička crkva preoblikovana u duhu i s karakteristikama kasnogotičke sakralne arhitekture. Nakon rušenja troapsidalnog svetišnog prostora romaničke crkve, na istočnoj strani podignuto je izduljeno kasnogotičko poligonalno svetište koje uokviruju potpornjaci, s tim što je zadržana ranija romanička unutrašnja koncepcija organizacije trobrodnog prostora crkve. Masivni pravokutni stubovi središnjeg broda romaničke crkve ojačani su, odnosno obzidani, zbog statičkih razloga, a za potrebe novog načina svođenja unutrašnjeg prostora kasnogotičkim križno-rebrastim svodovima. 
Pronađeni su brojni ulomci kasnogotičkih svodnih rebara, karakteristični za crkve koje su imale svodove tzv. rejtovskog tipa, na temelju čega bi kasnogotičku fazu izgradnje u Kaptolu mogli smjestiti u vrijeme oko 1500. godine. Pregrađena crkva bila je monumentalna i ukrašena kvalitetno klesanim arhitektonskim elementima. Osim nalaza arhitekture, otkriveno je nekoliko grobova te nalaza keramike, stakla, novca i profiliranih kamenih elemenata. Istraženo je 15 ukopa te su identificirana 23 pokojnika. Nekoliko zidanih grobnica nažalost je devastirano, a sačuvani su tragovi drveta s pozlatom, nalazi stakla, keramike i ugarskog novca što upućuje na vrlo intenzivan život u Kaptolu u vremenu od sredine 14. do početka 16. stoljeća kojem vremenu pripadaju i opisani pokretni nalazi. Kaptol je zasigurno pretrpio velika razaranja u borbama za oslobođenje od Osmanlija, a srednjovjekovna crkva unutar kaštela očito je jako stradala. Unutar svetišta crkve vidljivi su tragovi poslijeratne obnove u vidu ostataka improvizirane barokne izgradnje. Novi upravitelji crkvenog posjeda nekadašnjeg Zbornog kaptola odlučili su ojačati zatečene zidove kasnogotičkog svetišta u duhu tadašnjeg (baroknog) načina gradnje uredivši tako privremenu crkvu za potrebe bogoslužja, no odmah iza toga započeli su uz unutrašnji zapadni bedem kaštela podizati novu, kasnobaroknu crkvu Sv. Jurja koja i danas, zajedno s kaštelom, dominira vizurom Kaptola. Konzervatorska su istraživanja pokazala da su pri izgradnji ove crkve graditelji iskoristili ostatke zapadnog zida kasnogotičke crkve čija se struktura nalazi uklopljena unutar istočnog zida broda crkve Sv. Jurja. Pojava bjelobrdskih grobova baca sasvim novo svjetlo na ovaj lokalitet. Premda zasada nema puno pokretnih nalaza, nakit koji je pronađen u grobovima po svojim tipološkim karakteristikama svakako pripada vremenu druge polovine 11. stoljeća.
Grobovi iz 11. stoljeća
Pronalazak grobova iz 11. stoljeća, ostatci zidova koji ne pripadaju niti romaničkoj niti kasnogotičkoj fazi (zidovi se dalje nastavljaju pod zapadni neistraženi dio terena prema crkvi Sv. Jurja), izgradnja trobrodne romaničke bazilike, njezino preoblikovanje u kasnogotičku crkvu, ugradnja elemenata baroknog graditeljstva u ovu crkvu i, na koncu, izgradnja kasnobarokne crkve sv. Jurja, značajni su pokazatelji izrazite povijesne i graditeljske slojevitosti sakralnog kompleksa u Kaptolu kod Požege u dugom razdoblju od 11. do 18. stoljeća. Sve ovo pred nas stavlja obavezu daljnjih istraživanja na kaptolačkom području pri čemu pažnju treba usmjeriti u nekoliko pravaca. Jedan je svakako nastavak arheoloških istraživanja neistraženog dijela terena prema baroknoj crkvi Sv. Jurja. Ovim istraživanjima pojasnio bi se u vertikalnoj i horizontalnoj stratigrafiji odnos moguće predromaničke, romaničke i kasnogotičke crkve te njihove točne dimenzije. Također, može se očekivati i novi niz grobova s bjelobrdskim materijalom što može dodatno osnažiti najstarije kulturne slojeve u ovom kompleksu. Navedeni zaključci ne mogu se smatrati konačnima dok se cijeli kompleks arheološki ne istraži. Za sagledavanje cjelovite slike trebalo bi istražiti i stambeni dio kaštela na sjevernoj strani. Drugo usmjerenje odnosi se na konzervaciju i prezentaciju dijela otkrivene arhitekture i njezino uključivanje u projekt revitalizacije Starog grada. Naime, istočni dio lokaliteta; koji obuhvaća arhitekturu trijumfalnog luka gotičke crkve, apside romaničke bazilike, zidane grobnice i kripte gotičke crkve kao i njeno svetište s kontraforima, čini jednu slojevitu dinamičnu cjelinu.